The Twilight Singers @ Locomotiv, Bologna (Italija)
The Twilight Singers su prije pet godina inkognito, u mraku Pauka, održali jedan od boljih koncerata što je Zagreb vidio. Usprkos tome rijetko kada sam dobio toliko blijedih pogleda kao kada sam nekome u zadnjih mjesec dana spomenuo na koji koncert idem u Italiju. Ok, navikao sam na to kada je riječ o nekom relativno novom bendu, ali Greg Dulli snima (remek) dijela već dobrih 20 godina. I svaki uradak Whigsa ili Singersa se vrti oko maksimalnih zvjezdica referentnih recenzenata. Skoro dvadeset godina stari Gentleman album danas zvuči jednako svježe i aktualno kao ’93. Usprkos tome Greg Dulli izgleda zauvijek ostaje na marginama trendova, što je vjerojatno je i bolje, ne vjerujem da netko želi da mu jedan od omiljenih bendova postanu novi Kings Of Leon?
Bologna? Ne, Dulli inače ne obilazi sve europske gradove veličine Rijeke. Bologna je nešto drugo, Bologna je postala talijanski koncertni centar za indie scenu. Ako neki bend svira tri koncerta na turneji u Italiji onda su to Milano, Bologna, Rim. Ako svira samo jedan, svira Bolognu (kao Iron & Wine i Band Of Horses u veljači, John Grant u travnju ili Mercury Rev u svibnju).
![[ twilight singers ]](https://i0.wp.com/www.terapija.net/fotke/koncert/20110406_224708_3.jpg "twilight singers")
Locomotiv? Napisao sam na Twiteru “najbolji small venue unutar 500 km od Zagreba”. Uzmite KSET i studentsku atmosferu, povećajte prostor za jedan broj tako da je još uvijek dovoljno intiman i dodajte vrhunski sound, lijepu pozornicu s crvenim kazališnim zastorima i moćnim light showom. I hrpu nekih “boeing” ventilatora na pozornici tako da Singersima vijore fudbalerke dok peru Bonnie Brae. Nažalost ventilatori su samo za stage vizual, isto kao u Ksetu u klubu nema zraka, ali to valjda tako mora biti?
The Twilight Singers? Jedan od side projekata Grega Dullija koji je nastao još krajem devedesetih, pred kraj Afghan Whigs ere. U veljači ove godine Singersi su za legendarni Sub Pop Records izdali Dynamite Steps album, prvi nakon pet godina pauze. I za razliku od spomenutog zagrebačkog koncerta kada je u tragovima bilo i Whigs repertoara, sada je to čisti Twilight Singers repertoar. Očito je Dulli svjestan kakvu kvalitetu ima u Singers materijalima.
I koncert? U prilog mojoj tezi o relativno nepoznatoj Singers priči ide i činjenica da mali Locomotiv prostor nije bio pun. Prvih par redova popunili su hard fanovi (oni koji prvi takt svake stvari slave kao Baggiov gol Španjolcima u produžetku), a iza njih se normalno šetalo, niti blizu one Iron & Wine gužve iz veljače u istom prostoru. Predgrupa je bila neka talijanska pilana imena Craxi na koju je nepotrebno trošiti prostor. Singersi su izašli pojačani sa starim Talijanom na gitari (izgledom mješavina Dade Topića i Žalosne Sove). Sa plakata sam zapisao da se zove Manuel Agnelli, ime sam odlučio zapamtiti jer je lik pred kraj impresivno izveo dvije stvari na talijanskom uz Singers pratnju, na jednoj je i u duetu ravnopravno vrištao zajedno sa Dullijem. Kasnijim uvidom u Wikipediju vidim da je riječ o frontmenu talijanskog benda Afterhours, jednog od najutjecajnijih talijanskih alter-rock bandova, te da su izvedene stvari iz Afterhours opusa. Također novitet mi je bio što u postavi Singersa više nema “muppet” bubnjara Bobbyja MacIntyreja koji me je oduševio na zagrebačkom koncertu.
![[ twilight singers ]](https://i0.wp.com/www.terapija.net/fotke/koncert/20110406_224724_3.jpg "twilight singers")
Sada sam pročitao komentare ispod set liste objavljene na Facebooku gdje jedan posjetitelj piše: “wonderful gig…maybe the best performance I’ve ever seen..”. Znam, uvijek ima neki takav komentar fanova vrućih nakon koncerta, ali kod izlaska iz Locomotiva je zaista tako izgledalo..
Uljesura.com 